Prvi vikend u ožujku, datum održavanja festivala arhitekture Turn On u velikoj dvorani austrijskog radija u bečkoj Argentinier Strasse, obavezan je termin za sve one, zainteresirane za najnovija zbivanja u austrijskoj, ali djelomično i u svjetskoj arhitekturi. No ono što Turn On razlikuje od sličnih događanja je dijalog arhitekata i poduzetnika u kome se pokazuje kako inovacije iz građevinskog gospodarstva omogućuju nove arhitektonske razvitke i obrnuto, arhitekti specifičnim projektima izazivaju reakcije gospodarstva.

Vodeći računa o konstantnom rastu austrijskih gradova, osobito Beča, organizatori festivala stavili su težište na stanogradnju, ali i teme javnog prostora, infrastukture, obnove malih naselja, isto su tako došle do izražaja. Predstavljanje projekt IBA-Wien čija je prezentacija predviđanja za 2022. godinu za Beč, grad u rastu za specifičnom demografskom slikom – najveći je postotak rasta kod mladih i seniora – osmisliti će sistem nove socijalne stanogradnje. Nove socijalne četvrti bile bi označene izmješanošću, sinergijama, mobilnošću, razmjenom. Kriteriji za IBA projekte bili bi: posebnost, kompleksnost, dostupnost, inovativnost, prenosivost, mogućnost provedbe, impulsi za diskurse te emocionalnost. Takve optimističke principe nastojali su ostvariti i graditelji novog satelitskog grada uz Beč, Seestadt Aspern (grad uz jezero). Primjerice PPAG Architects (Popelka i Poduschka) bave se, u projektu Slim City, razmakom između pojedinih građevnih korpusa u smislu stvaranja gustoće naselja i intenziviranja kontakata. Oni otklanjaju blokovsku strukturu kao hijerarhičnu, zalažući se za otvoreni sistem puteva među objektima, takvima koji omogućuju iznenađenja pri čemu je njihov motiv očito gustoća mediteranskog grada. PPAG istražuju nove modele stanovanja usmjerene prema mnogostrukosti, intimnosti, individualnosti, dok pritom funkcionalnost nije presudni kriterij.

AWG (Alles Wird Gut) Architect bave se odnosom javnog i privatnog nastojeći stvoriti mogućnost za susrete i zajednišstvo. Svojim projektom definiraju ulični prostor rubnom izgradnjom koja okružuje unutrašnji vrt, otvoren za javnost. Osobitosti je pritom da je vrt podignut na razinu prvog kata dostupan iz javnog prostora preko otvorenog stepeništa čime su arhitekti ostvarili novi urbani fromat za oživljavanje gradskog života naselja.

Gost festivala, Umberto Napolitano, partner u uredu LAN (Local Arhitecture Network) čiji je angažman na području socijalne stanogradnje značajan u svom tematski raznovrsnom i teoretski osnovanom izlaganju među drugim projektima prikazao i projekt socijalne stanogradnje Carré Lumière u mjestu Bègles kod Bordeauxa. Unutar ograničenog budžeta arhitekti su osmislili za takav parametar primjerenu strategiju. Vanjska pojavnost rješenja je u industrijskim materijalima i reduciranim detaljima dok unutarnji život dvaju blokova pruža stanarima projekt prostorne mogućnosti kako u smislu korištenja zajedničkih prostora tako i u smisli fleksibilnosti tlocrta koji mogu pratiti evoluciju obitelji.

Javni gradski prostor kao generator zajedništva bila je važna tema festivala. U tom smislu zanimljiv je bio projekt pariške Agence TER za područje obnove grada – sjeverni kolodvor u Beču:  Slobodna sredina Nordbahnhoff. Projekt pokazuje vrednovanje tragova bivšeg krajolika kao i određenu kontekstualnost, zadržavanjući zatečenu topografiju željezničke pruge. Ostavlja se samonikla, divlja vegetacija s opreznim zahvatima čime nastaje novi gradski krajolik. Dakle, grad može stvoriti krajolik kao što i krajolik može stvoriti grad.

Krajolikom se intenzivno bave i Marte. Marte arhitekti u projektu Trilogija mostova. Radi se o tri mosta u divljem, oporom krajoliku jednog uskog kanjona u okolini grada Dornbirn.

Obzirni zahvati u prirodni okoliš, jasnim, smjelim konstrukcijama kod kojih nema ništa suvišno, generiraju doživljaj jedinstva suprotnosti umjetne materijalnosti, glatkog vidljivog betona i grubih, oštrih stijena.

Turn On predstavio je projekte najrazličitijih mjerila – Paul Kalkhoven senior partner Foster + Partners prikazao dizajn profila za Veluxov modularni sistem nadsvjetala kao i dva projekta zračnih luka. Izvedeni aerodrom, Queen Alia u Amanu, pokazuje oblikovnim jezikom relaciju prema islamskoj arhitekturi, no isto tako nizom mjera ublažava učinke pustinjske klime. Nova zračna luka za Mexico City u projektnoj je fazi koja nagovještava jedan od najvećih svjetskih aerodroma kolosalnih konstruktivnih razmjera koji međutim pokazuje i privrženost idejama održivosti i otvorenosti.

Program festivala bavio se i malim sredinama gdje su također mogući i važni vrijedni doprinosi arhitekata. Arhitekti iz ureda Feld 72 bavili su se integriranjem suvremenog stambenog naselja u južnotirolsko planinsko selo Eppan. Pritom interpretiraju postojeću seosku strukturu, uvodeći međutim, u dijalogu s korisnicima, nove tipologije velike gustoće. Ne zapadajući u folklorizam uspostavili su i odnos prema impresivnom stjenovitom krajoliku. Arhitekti Schneider i& Lendgauer djeluju u maloj sredini i bave se obnovom grada i sela komunicirajući sa stanovnicima, na obziran ali i radikalno suvremen način. Tako su u malom mjestu Kals ispod Grossglocknera realizirali nekoliko zgrada važnih za funkcioniranje seoskog života i to na vrlo prilagođen, no istovremen autonoman način.

Na tragu rada Anne Heringer ili Francisa Kéréa djeluju studenti bečkog sveučilišta za primjenjenu umjetnost. Tim sastavljen od studenata raznih smjerova uspio je realizirati nadstrešnicu za pozornicu i to na pješčanoj obali Atlantika u Haduwi, Gana za lokalnu umjetničku udrugu. Konstrukcija od stabala bambusa studenti su izveli zajednički s lokalnim radnicima. Na bazi dijaloga unutar organiziranih dionica nastao je projekt koji je obogatio i europske studente i lokalnu zajednicu, a istodobno ukazao kako na nove mogućnosti tako i na društvene izazove i zadaće arhitekata u današnjem podijeljenom svijetu.

Upravo o zadaćama arhitekata danas, govorio je u svom svečanom govoru „Identitet suvremene metropole“ austrijski arhitekt Dietmar Feichtinger koji djeluje u Parizu. Prema njegovu iskazu arhitekti moraju biti akteri takve arhitekture koja će predstavljati svoje vrijeme. Pritom ne zanemaruje realnost – ovisnost arhitekata o strukturama moći, ekonomiji, političkoj klimi. Ipak postoji mogućnost izraziti se arhitekturom, stvoriti vrijednosti, definirati se kao arhitekti. Potrebno je naći i stvoriti identitet koji će odgovarati našem vremenu.