Nalazite li se u Zagrebu, dovoljno je da u periodu do 7. veljače 2014. samo prošetate pored doma HDLU i imat ćete priliku doživjeti novi rad Zlatka Kopljara. Umjetnik je postavio i ovaj rad u svojoj prepoznatljivoj maniri instalacije nabijene simbolikom te ga je nazvao, već revijalno, 'K19', ostavivši tako svakom posjetitelju prostora da doživi rad bez eventualne verbalne sugestije.

Novi rad Zlatka Kopljara ponovno je krcat kritičkim mislima, ovaj puta usmjerenima na odnos prema našoj povijesti. Ideja je nastala prilikom posjeta Spomen području Jasenovac - naime opeke koje su logoraši proizvodili u tamošnjoj ciglani, nakon završetka 2. svjetskog rata, bile su korištene kao građevinski materijal za obnovu kuća u okolici. Kopljar je otkupio opeku s jedne od takvih ruševnih kuća i od nje izgradio pet nedovršenih monumentalnih skulptura te ih postavio oko fontane ispred doma HDLU. Energija koju ova opeka nosi i način njenog postavljanja bez jasnog završetka prenose čistu poruku - naš odnos prema povijesti još nije dovršen, još nije definiran.

U eseju povodom novog rada Zlatka Kopljara, 'K19', Žarko Paić, na tragu Adorna, Badioua i Lyotada, postavlja pitanje: Može li suvremena umjetnost pružiti mogućnost spasonosnoga obrata čovjeka? Kako i kada postaje uopće legitimno otvoriti mogućnosti suočenja s pitanjem granica između uzvišenosti i zla ako već samo muzealiziranje povijesti u doba tehno-znanosti sve dogođeno vizualizira kao artefakt i informaciju u bazama podataka? Pečat na procedure istine udara ipak netko treći. U iskazanome nema naivne iluzije o prepuštanju povijesti neutralnoj historiografskoj znanosti. Još manje bi bilo smisleno očekivati da će događaj biti protumačen u svijesti suvremenika samorazumljivim i otuda neproblematskim bez oprečnih tumačenja. Pečat ne udara, dakle, samo vrijeme. Utiskava ga u meko tkivo povijesti borba za istinom vremena. S njom se sučeljuju neposredni i posredni baštinici krvnika i žrtava. U tom jazu svjetova suvremena umjetnost događaja svoja djela postavlja u javni prostor da bi govor o nadolazećoj zajednici bio uopće moguć. Umjetnost postavljanja u javni prostor nije nipošto tek instalacija tragova i arhiviranja pamćenja protiv zaborava. Radi se o nečem mnogo vjerodostojnijem. Istina, osvješćivanje krivnje i oprost otvaraju prostor za slobodu novoga početka.

Kako se suočiti s granicom uzvišenosti i zla danas, a da taj izazov ne postane tek jeftinim političko-ideologijskim sredstvom za druge svrhe ili pukim estetskim učinkom derealizacije nesvodljive 'prirode' onoga o čemu se možda više ništa ne može izreći? Vjerodostojan odgovor na to pitanje podastire suvremeni umjetnik Zlatko Kopljar u svojem projektu-instalaciji 'K19'. Ovo zacijelo jedna od njegovih najradikalnijih izvedbi. Pitanje krivnje ne upućuje se više nekome izvan teritorija već odavno iščezle moći nacije-države. Ono je odlučno postavljeno suvremenicima.

K19 je realiziran uz potporu: Srpskog Narodnog Vijeća, Židovske općine Zagreb, Zajednice Roma, Spomen područja Jasenovac, Ministarstva kulture RH, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

www.hdlu.hr
kopljar.net

Luciferov sram - pročitajte tekst o radu Zlatka Kopljara autorice Ivane Mance.