|
Oris:
Ove godine obilježava se stogodišnjica rođenja arhitekta Jurija
Neidhardta. On je, kako ste više puta istaknuli, značio mnogo
za vaše usmjerenje prema arhitekturi. Uostalom, svojim radom na
dostojnom obilježavanju te godišnjice to ste i potvrdili. Što
je on značio za vas?
Ugljen: Profesor Neidhardt došao je tridesetih godina u
Bosnu iz Le Corbusierova ateljea, a na poziv arhitekta Dušana
Grabrijana, tada profesora na Srednjoj tehničkoj školi (STŠ) u
Sarajevu. Grabrijan je prvi koji je, proučavajući orijentalnu
kuću adaptiranu prema zahtjevima našeg podneblja, otkrio niz načela
koja su proklamirali pioniri moderne arhitekture kao osnovne postavke
suvremene arhitekture primijenjene u stambenoj jedinici. Da mnogo
ne duljim, neke od tih postavki bile su polivalentni prostor,
uklanjanje ili raščišćavanje prostora od prekomjernog namještaja,
ugradba plakara, nadalje prostorno prožimanje, prožimanje eksterijera
i interijera, mnogo svjetla, pravo na vidik, naselje u zelenilu
i priroda kao element kompozicije, kuća koja se vani javlja kao
kubistička plastika.
Neidhardt je uvijek naglašavao da je bio ushićen tim saznanjima,
iz kojih izvlači prekovremenske vrijednosti arhitekture. Njegovo
daljnje djelovanje bilo je sublimirano u brojnim natječajnim i
drugim radovima – sintezi univerzalnog i regionalnog, uvijek čisto
stojeći na pozicijama moderne arhitekture.
(...)
|
Oris:
This year is the 100th anniversary of Juraj Neidhardt’s birth.
As you have pointed out on several occasions, he played an important
role in your decision to take up architecture. Your engagement
in organising a jubilee celebration worthy of his name seems to
confirm this. What did he mean to you?
Ugljen: Professor Neidhardt came to Bosnia in the thirties
from Le Corbusier’s studio, accepting the invitation of architect
Dušan Grabrijan who was then teaching at the Secondary Technical
School in Sarajevo. Grabrijan studied the adaptation of the oriental
house to the requirements of the local climate and was the first
to recognise the application of a series of principles proclaimed
by the pioneers of Modern architecture as the basic tenets of
contemporary architecture in the design of local dwelling units.
To cut a long story short, some of the principles were multi-functional
space, space cleared of superfluous furniture, built-in wardrobes/cupboards,
then spatial interpenetration, interior and exterior interpenetration,
lots of light, a view, a green environment and
nature as an element of composition, and external appearance reminding
you of a cubist sculpture.
Neidhardt would always stress how exalting it was to recognise
these principles and see in them the timeless values of architecture.
His later efforts yielded many competition entries and other works
which were the synthesis of the universal and regional, standing
firmly behind modern architecture.
(...)
|