Kao odgovor na eksplozivni rast i prenapučenost, početkom šezdesetih godina u pustinji oko Kaira počinje gradnja novih predgrađa. Ovi pustinjski gradovi jedva da su oživjeli, oni izgledaju kao gradovi duhova: napušteni,
bez ikakve cestovne infrastrukture; kosturi građevinskih radova,
kockice bačene u otužnost pustinjskog krajobraza.
Godine 1992. austrijska umjetnica Aglaia Konrad putuje u Kairo s namjerom da fotografira pustinjske gradove oko Kaira. Činilo se jednostavnim, ali u stvarnosti nije bilo tako. Nenastanjeni pustinjski gradovi bili su čuvani poput vojnog područja, a nepostojanje elementarne cestovne
infrastrukture učinilo je putovanje vrlo teškim. Unatoč svemu tome, Aglaiji Konrad je kao jedinoj ženi
iz zapadnog svijeta bilo dopušteno fotografirati u Egiptu, ali samo iza zatvorenih prozora taksija ili iz aviona.
(...)

The erection of new suburbs in the desert that surrounds Cairo, Egypt, started at the beginning of the 1960s in response to explosive growth and overpopulation. These desert towns have barely come to life, they still look like ghost towns: with no roads, with skeletons instead of constructions, they are just dice scattered into the despicable desert landscape
In 1992, the Austrian artist Aglaia Konrad travelled to Cairo determined to take photographs of desert towns around the city. But what seemed so simple in theory wasn’t so in reality. The deserted desert towns were guarded like a military zone while the non-existent road infrastructure made travelling troublesome. Besides, Aglaia Konrad, a woman from the western world, was only allowed to take pictures in Egypt from behind closed cab windows or aeroplanes.
(...)