Svakodnevno se na jadranskoj obali formiraju različita tijela koja nastoje ojačati i koliko je moguće nametnuti vlastiti pogled na stanje i budućnost tog prostora. Intenzivan angažman javne politike, stranog tržišta, građevinskih tvrtki, mještana i građana, stanara i posjetitelja, konzervatora, ekologa, arhitekata i brojnih drugih stvara kompleksan socijalni materijal za gradnju. Neprekidni pregovori o budućoj građevini koji se kreću od očekivanja autohtonosti, naslućivanja suvremenosti, praćenja trendova i zalaganja za tradiciju, kroz mnoštvo osobnih pogleda i institucionaliziranih stavova, otvaraju prilike i nude razloge za osmišljanje novih arhitektonskih vrsta i do sada nepoznatih arhitektonskih sklopova. Različiti diskursi, međusobno suprotstavljeni ili kompatibilni, ocrtavaju pozicije i koncepcije u čijem međuodnosu nastaje izgrađeni okoliš na obali.
(...)

Different roles are being formed daily on the Adriatic coast, that try to substantiate and as much as possible impose their own viewpoint of the as-is and the future of space. Intensive action by public policy, foreign markets, construction companies, locals and citizens, tenants and visitors, conservationists, ecologists, architects and numerous others creates complex social material for construction. Incessant negotiations between the expectancy of the indigenous, glimpses of the contemporary, keeping up with trends and words in favour of tradition open up chances and give reasons for envisioning new architectural types and until now unknown architectural assemblies, through the abundance of personal views and institutionalized attitudes. Different discourses, mutually opposed or compatible, delineate positions and concepts that create the constructed coastal environment through their interrelations.
(...)