|
Kada
je kroz Beograd 1850. godine prošao Siegfried Kaper, češki književnik
i putopisac, od obližnjeg Zemuna – tada u drugoj državi – do Beograda
putovao je dva sata brodom. Prtljagu mu je nosio crnac - oslobođeni
rob, na ulicama je sreo bijesne pse, a od neljubazne gazdarice
iznajmio je najbolju sobu u Beogradu koja je, osim parketa i dvokrilnih
vrata, imala samo rasklimani krevet. Usamljen i neraspoložen pogledao
je kroz prozor: Pred mojim očima širio se Beograd, čineći neku,
ne toliko impozantnu koliko šarenu, čudno grupiranu panoramu.
(...) U toj novoj varoši sve ukazuje na neki početak i počinjanje,
sve je tu tek u zasnivanju. Varoš po sebi ne možemo za ništa drugo
smatrati, već kao obilježenu osnovu neke buduće velike varoši,
neke buduće prijestolnice...
(...)
|
|
When
Siegfried Kaper, the Czech author and travel writer, passed through
Belgrade from nearby Zemun – at that time in another country –
in 1850, it took him two hours of travel by boat to reach Belgrade.
His luggage was carried by a black man – a released slave – he
came upon mad dogs in the streets, and he rented the best room
in Belgrade from an unamiable landlady, a room which, apart from
parquet and a double door, merely had a rickety bed. Lonely and
in a bad mood, he looked out of the window: Belgrade spreads before
my eyes, creating some sort of, not so much grandiose as colourful,
weirdly grouped panorama. ... In this new town everything indicates
a new start and beginning, everything here has only been in the
nascent stage. The town itself cannot be perceived in any other
way than as a marked basis of some future big town, some future
capital....
(...)
|
|