Moć latentnog potencijala

arhitekt Bijoy Jain
razgovarale Ana Dana Beroš, Vera Grimmer

 

Razgovarali u Zagrebu 18. studenog 2010.

 

Za Studio Mumbai znali su tek dobri poznavatelji scene, sve do Venecijanskog bijenala 2009. godine. Originalna prezentacija podigla je njihovu popularnost na globalnu razinu. ‘Humanu infrastrukturu vještih obrtnika i arhitekata’ osnovao je Bijoy Jain, arhitekt školovan u Indiji i u St. Louisu, SAD. Studio Mumbai ujedno i projektira i gradi, a arhitektonske ideje ispituju se na modelima velikog mjerila, brojnim skicama i crtežima, pri čemu graditelji i arhitekti vrlo blisko surađuju, tako da su u procesu građenja svi ravnopravni. Arhitektura Studija Mumbai zasniva se na empatiji te bez sumnje pripada korpusu suvremene arhitekture, a da pritom ne negira svoje specifične korijene.

 

ORIS: Osim što je originalan, vaš doprinos ovogodišnjem Bijenalu u Veneciji pokazuje vrlo dojmljivo vaš način rada, radne metode – zapravo, vaš put u arhitekturi. Daleko je to od spektakularnih suvremenih tehnologija. Zašto ste tu prezentaciju napravili upravo na taj način?

 

Bijoy Jain: U ožujku ili travnju, sasvim neočekivano, dobio sam e-mail u kojem su nas SANAA pitali želimo li pokazati svoj rad na Bijenalu. Nisam siguran gdje su vidjeli naš rad. Zamolili su nas da pošaljemo nekoliko slika, pa smo im poslali kratke filmove i slike našeg rada. Isprva smo dobili prostor u Giardinima, a onda se Sejima-san predomislila i dala nam prostor u Arsenalu. U dokumentaciji koju smo poslali bila je i fotografija našeg studija-radionice, a ona nam je zatim poslala e-mail s pitanjem: ‘Možete li ga nekako prikazati na Bijenalu?’ To je bilo relativno jednostavno, konceptualno smo trebalo preseliti radionicu i stvoriti njezin ugođaj u našem prostoru u Arsenalu. Velik je dio posla bio spreman, nismo morali stvoriti ništa konkretno, htjeli smo dočarati ugođaj radionice. Naš način rada nije bio nekakav moj manifest. On se odvijao organski; imali smo makete, građu, crteže itd., sve ono s čime smo inače živjeli u radionici. Drveni stupovi sa svjetlima i lepezama sugerirali su osjećaj pokreta. Betonske baze za stupove izlivene su na licu mjesta u Arsenalu.