Građevina je projektirana kao dva osnovna volumena, međusobno povezana ulaznom platformom, što je uvjetovano dimenzijom građevne parcele i pristupnim komunikacijama. Između njih (volumena u koje su smješteni stanovi) nalaze se vertikalne komunikacije – stubište i dizalo, servis za oba stambena korpusa. Svaki od njih ima različite stanove. Galerijski model omogućio je dvostranu, (12 stanova), odnosno trostranu orijentaciju (18 stanova) što, osim kvalitete više različitih orijentacija (kvalitete i karakteristike svjetla) poprečnog vjetrenja, ima i psihološki efekt “ulaska u vlastitu kuću”.

Kao posljedica bliskog međuodnosa dva korpusa nastao je između njih urbani prostor, u prizemlju predviđen za igru djece i priređivanje zajedničkih proslava, a na katovima kao prostor komunikacije stranovnika – susjeda.