Naša nam percepcija daje plan našeg mogućeg djelovanja na stvari više nego onaj samih stvari. Obrisi predmeta samo pokazuju što na njima možemo postići i modificirati. Linije koje prolaze kroz tvar samo su putevi po kojima se možemo kretati. Obrisi i putevi očituju se u mjeri i omjeru koje je svijest pripremila za akciju na neorganiziranoj tvari - to jest, u mjeri i omjeru u kojem je oblikovana inteligencija.

Henri Bergson, Stvaralačka evolucija (prema izdanju: Creative Evolution, Mineola, New York, str. 188.)

Što je hiperploha? upitao je službenik u mjesnoj trgovini namirnica pošto je pročitao ime moje tvrtke na iskaznici.

Projekti okupljeni oko opće postavke arhitekture hiperplohe donose nove odnose i stanja između medija (od tiska do elektronike) i topoloških ploha u arhitekturi. Kako je navedeno u prvom broju Arhitekture hiperplohe, pokusi s animacijskim softverom na računalima prije deset godina otkrili su nevjerojatne nove moguće veze između oblika i slike. Tada se činilo važnim da se svaki oblik može obuhvatiti slikom - baš svaki. U izgrađenom području danas vidimo sve veću tendenciju da građevine preuzmu mediji (tisak, elektronika), dok se istodobno građevni oblici radikaliziraju zbog inovacija u proizvodnim i građevnim tehnikama. Polazeći od toga, u ranim pokusima s hiperplohom 1990. činilo se da će široka primjena ove nove tehnologije osloboditi novu dimenziju učinaka. Ta prva predodžba otkrila je područje potencijalnih odnosa između slike i oblika. Međutim, i danas, kao i u povijesti, odnosi između slike i oblika shizofrenično su supotstavljeni.