Nakon građevinskog booma i razdoblja natječaja, koji su početkom 2010-ih okončani ekonomskom krizom, u Hrvatskoj je stasala generacija arhitektica i arhitekata koji su svoje prakse pokrenuli na vrhuncu recesije, a čije su djelovanje obilježili neizvjesnost izvedbe natječajnih radova, orijentacija manjem mjerilu i ekonomičnim rješenjima te horizontalno ustrojen timski rad. Toj generaciji, koja danas zauzima sve veći udio u nacionalnoj arhitektonskoj produkciji, pripada i SODAA, arhitektonski studio koji je 2010. godine osnovan u Zagrebu pod imenom SODAarhitekti. Tim koji danas broji desetak članova posljednjih je godina ostvario niz regionalno zapaženih projekata, a o profiliranju kroz organizaciju Archisquad, važnijim natječajima i realizacijama te tekućim projektima razgovarali smo s osnivačem Vedranom Jukićem.
ORIS: Vaše javno djelovanje počelo je još 2005. godine kada ste s Anom Danom Beroš, Anom Boljar i Mirnom Horvat osnovali ARCHIsquad, organizaciju mladih arhitekata čiji je rad bio usredotočen na društveni angažman u arhitekturi. Koji su bili motivi za takvu vrstu arhitektonskog djelovanja?
VEDRAN JUKIĆ: Godine 2005., kao student, proveo sam tri tjedna u Tanzaniji i upoznao misionara koji mi je iskazao potrebu za izgradnjom male bolnice blizu Nacionalnog parka Ngorongoro. Po povratku smo se počeli baviti tim projektom te osnovali ARCHIsquad – gerilski tim za angažiranu arhitekturu. Društveni angažman u arhitekturi bio nam je vrlo zanimljiv i trudili smo se iskoristiti svoje znanje i vještine za pomoć potrebitima. Napravili smo još nekoliko projekata, od kojih bi se mogao izdvojiti Socijalni centar za mlade u Nairobiju u Keniji za koji smo 2007. dobili posebno priznanje na velikom međunarodnom natječaju AMD Open Architecture Network Challenge.
Idućih smo godina upali u zamku fund raisinga. Iako smo se uspjeli povezati s njemačkim Arhitektima bez granica i osigurati financiranje izgradnje u Tanzaniji, prilično iscrpljeni došli smo do zaključka da je naš doprinos u tom poslu zanemariv. Tada smo odlučili prebaciti težište na hrvatsko tlo i edukaciju. Godine 2007. i 2008., tijekom tadašnje građevinske hiperprodukcije, uvidjeli smo potrebu za organizacijom ciklusa predavanja (Izvan Fokusa: Arhitektura davanja) kako bismo predstavili rad arhitekata koji su arhitekturu promišljali na nama blizak način. Na zagrebački Arhitektonski fakultet doveli smo nekoliko vrlo inspirativnih imena, poput Diébéda Francisa Kéréa, Jean-Philippea Vassala i Jasona Coomesa iz Rural Studija. Kako smo se htjeli nastaviti baviti i praktičnim radom, fokusirali smo se na lokalnu zajednicu i pokrenuli projekt Hitna arhitektura, pomažući ljudima pro bono u funkcionalnoj organizaciji njihovih domova.