Kulturu vode prepoznajemo kroz povijesni razvoj arhitekture. Ruševine termi, kupališta i liječilišta otkrivaju nam način korištenja i pripreme vode koja se reflektira kroz cijelu prizmu društvenih događanja i određuje nivo društvenog života, a time i razvoj javnih prostora.
Terme, kupališta, hamami, bazeni, toplice nosili su kroz povijest atribut druženja i naglašavali važnost društvenog kontakta. Na tim mjestima donesene su mnoge važne odluke prije nego što su izgovorene ili pročitane u senatima, banovinama, kotarima i općinama. Voda nepobitno zbližava ljude – zato su kupališta i bazenski kompleksi važan čimbenik u razvoju gradova i regija.
Možemo govoriti o elementima fizičke kulture kroz društveni život. Ulazeći u bazenski kompleks i prolazeći kroz svlačionice, mi se zapravo filtriramo, odbacujemo dnevnu odjeću sa svim brigama te iz svoje privatne zone ulazimo u zonu društvenog kontakta. Očekujemo da nam voda ispere brige, da nas opusti, da nam posluži kao trkalište ili mjerač psihofizičkih mogućnosti.