Arhitektura dječjih vrtića i jaslica nastoji razvijati dječju senzitivnost i inteligenciju ostvarujući osjet­ljivu ravnotežu između zaštite i stimulacije. Kon­tra­dik­cija odgoja je pružiti djetetu slobodu i poticaj za istraživanje granica, a istodobno ga maksimalno zaštititi. 

Funkcionalne sheme dječjih vrtića uvijek proizlaze iz određenog pedagoškog programa, što je rezultiralo dosta nefleksibilnim modelom vrtića kakvi se danas uglavnom planiraju i grade: jedinice i sanitarije, režimi, izolacije i separacije grupa. Sheme za koje se čini da graniče sa strogim higijenskim i funkcio­nalnim normama za zdravstvene zgrade otežavaju arhitektonsku interpretaciju teme.