Natječaj se održavao gotovo istovremeno s ulaskom Slovenije u Europsku uniju. Rezultati i izložba projekata, koja je slijedila, raspirili su veliku raspravu unutar slovenske arhitektonske scene. To je napokon dovelo do svakodnevnih sukobljavanja u medijima, te je sada stiglo i do kulturno-političke metarazine, što se moglo i očekivati. Ovaj natječaj, u svakom smislu visokih standarda, neizbježno je dirnuo u ožiljke akomodirane ljubljanske arhitektonske scene.

Dotaknute su sljedeće paradigme:
– Sposobnost integracije novih moćnih projekata u području jezgre grada
– tretiranje krune grada i gradske siluete te odgovarajućih mjerila
– problematizacija i razvijanje svijesti o gradskim vratima na ljubljanskom prstenu
– obuzdavanje premještanja gradskih funkcija servisa i entertainmenta na periferiju – BTC, itd. te pražnjenja gradskog partera, koje iz toga proizlazi
– kompetencije i sposobnosti funkcioniranja institucija poput Službe za zaštitu spomenika, Komore arhitekata te drugih privatnih i javnih struktura, koje svoje postojanje legitimiraju arhitekturom
– nove strategije osiguranja kvalitete grada u okviru private-public partnership