Zagreb je dočekao početak dvadesetog stoljeća sa skromnim mogućnostima organizacije glazbenog života. Jedini javni prostor namijenjen glazbi bio je podij u Hrvatskom glazbenom zavodu, podignutom još 1876. g. Za izvođenje većih glazbenih formi klasične glazbe, uz njega je povremeno korištena velika izložbena dvorana Zagrebačkog zbora u Martićevoj ulici. Nakon preseljenja Zbora na Savsku cestu, tu je ulogu preuzela dvorana na novoj lokaciji. Neposredno pred Drugi svjetski rat, 1937. g., kapacitet prostora namijenjenoga glazbi neznatno se povećao s dvoranom u novoizgrađenom Radničkom domu, a poslije rata i adaptacijom starog kina u koncertni studio Istra.