Uređenje Kvaternikova trga dio je procesa koji je započeo 1980. i nije dovršen otvaranjem trga za javnost 2008. godine. Riječ je o planskoj transformaciji čitavog područja grada koja nije dosegnula ishodišne programske ciljeve, ni cjelovitost ideja sadržanih u projektima na kojima se zasnivala. Relativno dugo vrijeme koja je uzimala promjena proizvodilo je diskontinuitete u konceptualnom i vrjednosnom smislu i oni se danas zorno predstavljaju u prostoru. Drugim riječima, posrijedi su fragmenti koji čekaju ocjelovljenje. Ta se namjena nerealno pridavala (i pridaje) trgu koji doduše jest fokus tog područja, ali kao dio složenog i još labilnog ili nestabiliziranog sklopa/sustava ovisi o drugim njegovim dijelovima bez obzira na hijerarhijski poredak. Dio njih još danas ne postoji, a ni definitivni planovi za njih, unatoč slojevima ideja, prijedloga, vizija... formuliranima u javnim dokumentima. Tako upravo trg, kao mjesto i lik integracije, svjedoči o aporijama koje su pratile taj neupitno velik projekt transformacije čitavog područja. Na trgu će se neumitno odražavati daljnji tok promjena, u pozitivnom i negativnom smislu, što ne bi trebalo trpjeti pasivno. Želi li ispuniti realan/moguć dio očekivanih funkcija, trg će se morati podvrgavati promjeni. U njegovu neposrednu okolišu, ne na trgu samom, trebalo bi omogućiti ciljane promjene koje bi ispravile nametnuta štetna ograničenja i afirmirale potencijal koji mu je uskraćen.