Izložba Mirka Marića Modul

 

22/05/2019

U utorak, 28. svibnja 2019., u 18 sati u Oris Kući arhitekture (Kralja Držislava 3) održat će se otvorenje izložbe arhitekta Mirka Marića naziva Modul.
 
Za arhitekta i svestranog vizualnog umjetnika Mirka Marića, čuo sam sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kao mladi arhitekti, Mirko Marić i Amir Vuk-Zec postaju dobitnici Borbine nagrade - prestižne nagrade za arhitekturu na području Jugoslavije. Nagradu dobivaju za uređenje zlatarne  u Sarajevu, što je bio presedan da se tako velika nagrada uruči za projekt u mjerilu manjeg zahvata. Njihov rad nosio je u sebi brikolaž povijesnog nasljeđa i modernističkog senzibiliteta. Čitao sam to kao  bosansku inačicu kritičkog regionalizma.
 
Nakon završenog Arhitektonskog fakulteta, Marić upisuje i završava Likovnu Akademiju u Sarajevu. Postaje slikar i arhitekt, arhitekt i slikar, kipar i istraživač. Njegovo djelovanje briše oštre granice i pojmove i možda bismo ga mogli zamisliti kao svestranog srednjovjekovnog neimara, koji i zida, i slika freske i rezbari vrata u narteksu.
 
Rat i razaranje Sarajeva, kao vjetar u polju maslačaka razasuo je sarajevsku kulturnu scenu po Europi i svijetu. Marić je svoj privremeni kreativni dom našao u Frankfurtu. Boravkom i radom u Frankfurtu otkriva digitalni svijet stvaralaštva koji u potpunosti mijenja njegovu stvaralačku lingvistiku.
 
Preseljenjem u Zagreb njegov rad sve se više bazira na domene restauracije, intervencije u zatečenim prostorima, rekonstrukcije, te sakralni opus.
 
Marićevo istraživanje modula je ispitivanje prostora, forme, grada, življenja, gravitacije i antigravitacije. Riječ modul proizlazi iz latinske riječi MODULUS, što znači mjera, mjeriti. Marić mjeri udaljenosti, veličine, potrebe, odnose, kulture, emocije, ljude, prirodu, infrastrukturu i snove. Njegovim modulima ne znaš namjenu. A mogu biti samostojeće lampe, murali, hoteli, planinarski domovi, sakralne građevine, vatrogasne stanice ili obični paviljon u pejzažu. Njegove „škatule“ perpetuiraju se po obliku funkcije i emocija, negdje na liniji između arhitekture i skulpture, ako je to opće i važno. Ideja koja seže još od japanskih metabolista, pionira moderne, pa do renesansnih graditelja, svaki put na svojstven način mjeri i preispituje naše odnose u prostoru i vremenu.
 
Kao stvaraoci imamo pravo sanjariti, graditi ideje, boriti se protiv gravitacije, globalizacije i konzumizma. Svojim radom dokazati da nismo povijesni statisti, podanici globalnih trendova i da naš rad može biti kamen u  saziđu ideja. Zato Marić kad govori o svom radu voli citirati Goethea koji je rekao da svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost.
 
- iz teksta predgovora, Ante Nikša Bilić