Teddy Cruz je arhitekt mlađe američke generacije koji propituje ulogu arhitekture, kao i društveno-politički značaj institucija reprezentacije arhitekture i urbanističkog planiranja na prijelazu tisućljeća. Rad je njegova studija usko vezan uz prostorne politike pograničnog područja Sjedinjenih Američkih Država i Meksika, točnije najprometnijega graničnog prijelaza na svijetu između San Diega i Tijuane. Istraživanje društveno-ekonomskih, političkih te infrastrukturnih specifičnosti mjesta i trenutka smatra ključnim u arhitektonskoj praksi i produkciji prostora.
ORIS: Estudio Teddy Cruz međunarodno je priznat zbog svojih istraživanja neformalne arhitekture i transgraničnog urbanizma. Po vašem mišljenju, što leži iza romantizirane slike neformalne arhitekture? Koji su stvarni politički, društveni i gospodarski potencijali neiskorištenih urbanih područja?
Teddy Cruz: Jedna od najvažnijih tema u podlozi naših istraživanja bilo je stvaranje novih koncepata i tumačenja neformalnoga. Mislim da nas još zavodi ‘slika’ neformalnoga, pa ne vidimo kako stvarno funkcionira. Umjesto fiksne slike, ja vidim ono neformalno kao funkcionalni skup urbanih operacija, koje omogućuju da se probiju nametnute političke granice i ekonomski modeli koji dolaze s vrha. Za mene, neformalno nije pridjev nego glagol, koji razbija uvriježene predodžbe o prilagođenosti lokaciji i kontekstu, te ulazi u složeniji sustav skrivene socioekonomske razmjene. Vidim neformalno kao ono neželjeno u gradu, ono što preostaje nakon što se čista nazočnost arhitekture s velikim ‘A’ uzurpira i preobrazi u krhke skele namijenjene društvenim susretima. Vidim neformalno kao mjesto novog tumačenja zajednice, građanstva i prakse. Zbog toga me zanimaju nove urbane konfiguracije koje stvara izvanredna socijalna situacija, kao i performativna uloga pojedinaca koji grade vlastite prostore.